Na policama dućana sve više možemo vidjeti eko ili bio linije proizvoda čije kampanje nerijetko prate slogani poput “100% prirodno” ili “bez aditiva” no kakvi se proizvodi stvarno kriju iza nepreciznih krilatica i idilične amabalaže jasno je već pri prvom pogledu na deklaraciju. Usprokos tome, sve češći prosvjedi aktivista kao i summiti za zaštitu okoliša iz dana u dan sve više senzibiliziraju javnost te uvodne tržište u svijet green marketinga. Glavne karakteristike eko proizvoda su ekološki prihvatljive medote proizvodnje u kombinaciji sa specifičnim marketinškim pristupom i ambalažom što na kraju rezultira znatno višom cijenom.
Rezultati opravdavaju ovaj globalni trend te se su upravo kampanje koje nas pozivaju na zajedničko rješavanje ekoloških problema pokazale najuspješnijima, no sve navedeno stvorilo je plodno tlo za obmanu potrošača – greenwashing.Točnije, riječ je o kompanijama koje više troše na kampanje kako bi se prikazali kao ekološki osviješteni nego što to zaista jesu, stoga ne čudi Greenpeace-ov poziv:” Očistite svoje djelo, a ne imidž!”.
Tekstilne ekokolekcije zapravo GMO iz Indije
Dokazi za ovakve prijevare otkrivaju se svakodnevno a onaj najnoviji je iz upravo iz tekstilne industije. Naime, ovih se dana Njemačka našla u središtu skandala zbog GMO pamuka koji se u tekstilnim gigantima poput H&M-a, Topshopa i C&A deklarirao kao organski pamuk, te time bitno dobivao na cijeni. Njemački Financial Times prenosi kako je čak 30% organskog pamuka uvezeno iz Indije genetski modificirano a C&A najavljuje iscrpnu istragu nakon koje će odlučiti o daljnjim sankcijama. Također nije bilo moguće dobiti izjavu od predstavnika C&A u Zagrebu, s obzirom da navedeni lanac ima dućane u Hrvatskoj, no iz laboratorija Mirta-Kontrol koji je ovlašten za vještačenje i kontrolu odjeće, kože i obuće poručuju kako nikad nisu kontrolirali je li odjeća od organskog pamuka ili od genetički modificiranog.
Kako uočiti greenwashing
Marketinški stručnjaci već su odavno shvatili da nije bitno je li proizvod zaista ekološki prihvatljiv već smatraju li ga potrošači takvim, no usprkos tome i dalje se vrlo jednostavno mogu prepoznati proizvodi koji zaista ne štete okolišu. Jedan od najjednostavnijih načina za razotkrivanje ovog propagandnog spina je čitanje deklaracije. Uz pretpostavku da su deklaracije ispravne vrlo jednostavno možete ustavnoviti o kakvom se proizvodu zaista radi. Također izbjegavanjem neprecinih poruka bez konkretnog znanstvenog utemeljenja (koje se vrlo čestu vidljive u samom namingu proizvoda -izvedenice od natural, nastavci bioi eko) lako se možete osigurati od neistina. Iako od ekološki prihvatljivih proizvoda naizgled profitiramo svi ,Dušica Radojčić, predsjednica udruge Zelena Istra podijelila je mišljenje struke te poručuje da se, kako na domačem, tako i na stranom tržištu iskorištava manjak regulacija i sankcija kao i lakovjernost kupaca koji su sve više spremni posegnuti dublje u džep kako bi doprinijeli zaštiti okoliša. Također objašnjava da je uspostavljanje regulativa zadatak nadležnih institucija te dodaje:
- Jasno je i da bi uspostavljanje pravila, kontrola i kazne trebali biti zadatak institucija jer građani sami nisu u stanju prepoznati koji su proizvodi zaista bolji za okoliš ili za zdravlje, čak i ako provjeravaju deklaracije na proizvodima –naglašava Radojčić te dodaje:
-Najčešći primjer “greenwashinga” jest kada zagađivači reputaciju poboljšavaju dajući donacije zajednici. Pritom se često rabi i pojam društvene odgovornosti, što je u navedenim slučajevima zloporaba tog pojma.
Josipa Majić