Autor:
Dunja Mak, dipl.iur.

Jamstvo (1. dio)

U kolokvijalnom govoru riječ „jamstvo“ ima dvojako značenje, sugerirajući pritom dva posve različita pravna instituta, nazovimo ih tako, a koja su, usprkos očiglednoj sadržajnoj odijeljenosti, u svakodnevnom životu gotovo jednako zastupljena i korisna pravnim subjektima na koje se odnose.

U prvom slučaju radi se o nizu odredbi Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut jamstva uslijed kojega se određena osoba obvezuje vjerovniku da će ispuniti dospjele dužnikove obveze, ukoliko ih dužnik samostalno ne ispuni, sukladno ugovoru s vjerovnikom te pripadajućim kontraktnim rokovima i uvjetima. U drugom se slučaju, pak, radi o jamstvu kao garanciji za ispravnost prodane stvari, a o čemu Zakon o obveznim odnosima također progovara, detaljizirajući time odredbe o kupoprodajnim osobitostima i podrobno uređujući odnose između aktera ugovora o kupoprodaji. Stoga sam odlučila podijeliti ovu temu na dva poglavlja te se u ovomjesečnom tekstu osvrnuti na prvotno značenje jamstva, dok će idućeg mjeseca biti riječi o jamstvu u smislu već navedene garancije za ispravnost prodane stvari.

Što je ugovor o jamstvu?

Kao što je već rečeno, ugovorom o jamstvu određena se osoba (koja se naziva jamac) obvezuje dužnikovom vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika, ako to ne učini on sam. Međutim, važno je naglasiti da jamčeva izjava o jamčenju mora biti obligatorno sastavljena u pisanom obliku, u suprotnom neće proizvoditi nikakve učinke niti će jamac biti u bilo kakvoj obvezi prema vjerovniku kojemu dužnik nije ispunio predmetnu obvezu.

Koje uvjete mora zadovoljavati dužnikova obveza?

Dužnikova obveza, izuzev da ju dužnik nije ispunio samostalno i sukladno ugovoru, treba ispunjavati još pokoji uvjet ne bi li ju jamac mogao preuzeti na sebe i uredno podmiriti vjerovnikovu tražbinu. Naime, prije svega, ona, neovisno o sadržaju, treba biti pravovaljana, a može biti postavljena i pod određenim uvjetom ili se može očekivati tek u nekom budućem vremenu (tzv. buduća obveza). Bitan segment jest i dospjelost obveze na ispunjenje, kao uvjet da bi ju jamac mogao ispuniti, ukoliko to ne učini vjerovnikov dužnik.

U čemu se sastoje jamčeve obveze?

Jamac može biti samo potpuno poslovno sposobna osoba (podsjetimo se, poslovna sposobnost stječe se punoljetnošću i osobi daje mogućnost da vlastitim očitovanjima volje stvara različite pravne učinke), ali se vjerovniku može obvezati za obvezu poslovno nesposobne osobe. Važno je naglasiti i da jamčeva obveza nikako ne može biti veća od obveze koju ima glavni dužnik, a ukoliko i bude ugovorena na takav način, jamčeva će se obveza svesti na mjeru dužnikove. No, isto tako, jamac će odgovarati za cjelokupnu obvezu za koju je jamčio, za sva njezina povećanja uslijed krivnje ili zakašnjenja glavnog dužnika, a obvezan je vjerovniku nadoknaditi i troškove koje je učinio ne bi li naplatio svoju tražbinu od dužnika.

U čemu se sastoje jamčeva prava?

Prije svega, jamac koji je vjerovniku isplatio dužnikov dug, na sebe preuzima dotadašnju vjerovnikovu tražbinu prema dužniku, sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja, točnije, dolazi do subrogacije iliti prelaska vjerovnikovih prava na jamca. To znači da je jamac ovlašten zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve ono što je isplatio za njegov račun, zajedno sa kamatama počevši od dana isplate, kao i troškove koje je imao u sporu s vjerovnikom te naknadu eventualne nastale štete. Osim toga, jamac prema vjerovniku zadržava sve dužnikove prigovore (izuzev neprenosivih prigovora osobne naravi) te mu je ovlašten uputiti i svoje osobne prigovore, poput prigovora o zastari vjerovnikove tražbine prema njemu ili prigovora o ništetnosti ugovora o jamstvu.

Može li vjerovnik zahtijevati ispunjenje obveze od jamca i prije nego je pozvao glavnog dužnika na ispunjenje?

Premda nije učestala, Zakon ovakvoj mogućnosti daje zeleno svjetlo u situacijama u kojima je bjelodano da vjerovnik svoju tražbinu neće uspjeti naplatiti iz sredstava glavnog dužnika, kao i u slučaju u kojemu je glavni dužnik pao pod stečaj pa je time onemogućeno ispunjavanje njegove ugovorne obveze prema vjerovniku.

Tko je jamac platac?

Jamac platac je jamac koji se vjerovniku obvezao kao glavni dužnik za ispunjenje cijele obveze pa ga vjerovnik može zahtijevati ili od glavnog dužnika, ili od jamca platca ili, pak, od obojice istovremeno. Ujedno, jamac platac je i onaj jamac koji vjerovniku jamči za obvezu iz trgovačkog ugovora.

Koji su slučajevi solidarnosti prilikom jamstva?

U institutu jamstva postoje dva slučaja solidarnosti:

SOLIDARNOST JAMACA – jest slučaj u kojemu više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, neovisno jesu li jamčili zajedno ili se svaki ponaosob obvezao prema vjerovniku. Podmiri li jedan od jamaca dospjelu tražbinu, on prema ostalim jamcima ima pravo regresa, točnije, ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.
SOLIDARNOST DUŽNIKA – jest slučaj u kojemu postoji više solidarnih dužnika nekog duga, a jamac jednog od solidarnih dužnika isplati vjerovniku dospjelu tražbinu. Spomenuti jamac tada ima pravo zahtijevati od bilo koga od njih da mu nadoknadi ono što je na ime duga isplatio vjerovniku, kao i pripadajuće troškove.

Koje su dužnosti vjerovnika?

Vjerovnik je dužan obavijestiti jamca o dužnikovom neispunjenju obveze u ugovoreno vrijeme, dok u suprotnom odgovara za štetu koju bi jamac zbog toga pretrpio. Jamcu će odgovarati za štetu i u slučaju stečaja dužnika, ako svoju tražbinu ne prijavi u stečaj i o tome ne obavijesti jamca. Ukoliko na jamčev poziv poslije dospjelosti tražbine vjerovnik ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva, jamac će biti oslobođen svoje odgovornosti.

Kada u jamstvu nastupa zastara?

Do zastare jamčeve obveze dolazi nastupom zastare obveze samog glavnog dužnika, a kad je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, za obvezu jamca nastupit će zastara istekom dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim u slučaju u kojemu jamac odgovara solidarno s dužnikom. Dođe li do prekida zastare tražbine prema glavnom dužniku, on će djelovati i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim vjerovnikovim postupkom pred sudom protiv glavnog dužnika. No, zastoj zastare obveze glavnog dužnika neće imati nikakvog učinka prema jamcu. Bile su ovo najvažnije odredbe o jamstvu koje nesumnjivo ima svoje prednosti, ali katkad i komplikacije uslijed složenih i narušenih odnosa dužnika i njegovog jamca nastalih financijskom nemogućnošću dužnika da podmiri svoju obvezu prema vjerovniku, a mnogo puta i prema samom jamcu na kojega su prešla vjerovnikova potraživanja u vidu prava da zahtijeva namirenje od dužnika, što se nerijetko zna prometnuti u Sizifov posao ili barem u dugotrajan proces koji zahtijeva jamčevo čelično strpljenje.