Neisplata plaće
Brojka nezaposlenih osoba u Hrvatskoj svakodnevno raste
a svaki put kada upalimo televizor slušamo o novoj skupini zaposlenika koji
uredno rade, no za svoj pošteno odrađeni posao ne dobijaju plaću.
Kako se osjećaju radnici koji savjesno odrade svoj dio
„dogovora“ a za to ne budu plaćeni možemo samo zamišljati, ako smo sretnici pa
nismo u toj kategoriji.
Ako bismo željeli biti
sarkastični mogli bismo reći da su danas u našoj državi gotovo svi poduzetnici,
da radnika uopće i nema! Naime, kada poslodavci ne isplaćuju plaću upravo je
taj argument onaj najčešći koji poslodavci upućuju radnicima – nedovoljno
ostvarenog profita, slab plasman robe/usluga na tržištu, opća nelikvidnost itd.
ne razmišljajući da je upravo to ta razlika koja čini jednu osobu poduzetnikom
a drugu radnikom. Prvi su zaista oni čiji prihod ovisi upravo o riziku gdje i
kako tvrtka kotira na tržištu dok radnici (a kako to i Zakon o radu NN 149/09, definira)
dobijaju plaću za obavljeni rad za poslodavca (Članak 5. Zakona o radu: (1) Poslodavac je
obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti
plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi
i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao).
Da li je u ovakvoj
situaciji bolje (ili teže, zavisno kako postavljate situaciju) biti nezaposlen
ili ipak zaposlen ali ne primati plaću, mišljenja sam da umnogome ovisi o tome kako
su vam postavljene vrijednosti, koliku vjeru imate u svoje sposobnosti te
koliko ste se spremni boriti upravo za sebe. Da biste sve navedeno nekako mogli
staviti u parametre,morate znati koje su Vam mogućnosti.
Poslodavac vam
je dužan za obavljeni rad isplatiti plaću najkasnije do 15. tog u mjesecu za
prethodni mjesec. Najkasnije 15 dana od dana isplate plaće poslodavac je
također dužan radniku uručiti obračun plaće iz kojeg je vidljivo kako je ista
obračunata. Zašto vam je važan obračun plaće? Obračun plaće važan vam je jer
isti predstavlja ovršnu ispravu, a to bi prevedeno značilo da u rukama imate pravomoćnu
sudsku presudu. Znači, za neisplaćene plaće za koje imate obračun plaće ne
trebate podizati tužbu na sudu, već možete odmah pokrenuti ovršni postupak pred
nadležnim sudom. Čak i da poslodavac uloži žalbu na Rješenje o ovrsi to neće
odgoditi učinke, odnosno poslovna banka poslodavca kojoj je sud dostavio
Rješenje o ovrsi dužna vam je odmah po dostavljanju isplatiti iznos naveden u
Rješenju. Naravno, postoji mogućnost da poslodavac nema nikakvih sredstava na
računu, a u tom slučaju je banka dužna držati Rješenje o ovrsi u očevidniku
naplate, te vas izvijestiti koji ste u redu naplate.
Ukoliko vašeg
poslodavca obvezuje neki od kolektivnih ugovora mora vam isplatiti plaću
propisanu kolektivnim ugovorom, znači ne manju od one propisane kolektivnim
ugovorom. Ukoliko poslodavac ima ikakvih potraživanje prema vama, ne smije
prebijati to potraživanje uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela bez
suglasnosti radnika koji ne smije svoju suglasnost dati prije nastanka
potraživanja (čl. 88. Zakona o radu).
Radnici nisu
dužni podnositi Zahtjev za zaštitu prava poslodavcu ukoliko zahtijevaju neko
novčano potraživanje iz radnog odnosa. Napominjemo da potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za 3 godine (čl. 135. Zakona o radu).
Posebno je bitno
za napomenuti da ukoliko poslodavac ne uruči obračun plaće radniku na način
propisan zakonom čini jedan od najtežih prekršaja kažnjiv novčanom kaznom od 61.000,00
do 100.000,00 kuna a novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna poslodavac
fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe (čl. 294. Zakona o radu). Ukoliko
vam poslodavac nije uručio obračun, tražite ga isto pisanim putem a ukoliko ni
nakon toga ne postupi sukladno vašem traženju, obratite se Državnom
inspektoratu Republike Hrvatske.
Radnici također
imaju mogućnost davanja izvanrednog otkaza poslodavcu (razlozi davanja istog
nisu taksativno navedeni u Zakonu o radu pa predlažemo prethodno savjetovanje
sa sindikatom ili odvjetnikom) jer je davanje izvanrednog otkaza zbog ponašanja
poslodavca temelj za ostvarivanje prava, odnosno naknade sa Zavoda za
zapošljavanje (čl. 39. st.1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima
za vrijeme nezaposlenosti- NN 80/08, 94/09).
U slučaju
neisplate plaće radnici također mogu pokrenuti stečaj nad poslodavcem te su u
tom dijelu u povoljnijem položaju od ostalih vjerovnika poslodavca. Naime, radnici
mogu pokrenuti stečajni postupak bez podmirenja troškova prethodnog postupka
(koji nisu neznatni) a njihove tražbine spadaju u tražbine prvog višeg
isplatnog reda.
Nedavno je jedan
internetski portal proveo istraživanje što bi radnici bili spremni uraditi u
slučaju višemjesečne neisplate plaće. Velika većina ispitanika bi odmah pokrenula
stečaj nad poslodavcem, neki od ispitanika bi pokušali razgovarati s
poslodavcem te na taj način pronaći rješenje situacije, neki bi tražili drugi posao
a mali broj ispitanika bi bez da traži drugi posao odmah dao otkaz na postojećem
radnom mjestu.
Zaključno- svima je jasna teška situacija u državi, i to gotovo na svim
razinama. Ponekad je neučinkovitost državnog aparata vezana na zaštitu radnika posebno
bolna, no nikakav razlog niti situacija ne smije biti izgovor za neaktivnost u
smislu pokušaja zaštite vaših prava. Vaše pravo propisano na papiru ne znači
ništa ako ga niste spremni prakticirati i tražiti svoju zaštitu, jer nitko to
neće uraditi umjesto vas (izuzev organiziranih akcija sindikata). Savjetovanje
sa sindikatom (ukoliko ste član istog) ili odvjetnikom (ukoliko zadovoljavate
kriterije vezane na imovinski cenzus iz Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći-NN
62/08, kontaktirajte Hrvatsku odvjetničku komoru) dobar je prvi korak u zaštiti
svojih temeljnih prava iz radnog odnosa.
Komentari