Objavom novog Pravilnika o sadržaju i načinu
vođenja evidencije o radnicima (NN 37/11) došlo je do određenih promjena u načinu vođenja evidencije o radnicima.
Odredbe pravilnika počinju se primjenjivati od 01.05.2011.
U nastavku donosimo pregled promjena koje se
odnose na vođenje podataka o radnom vremenu radnika (“Matična knjiga” i posebne
evidencije nisu obrađene. Detalje o njihovim promjenama možete pročitati u
novom Pravilniku).
Nove odredbe o evidentiranju radnog vremena
radnika
1. Sati
provedeni na službenom putu te sati terenskog rada.
Navedena 2 podatka odredbama novog Pravilnika
više nije potrebno posebno iskazivati. Navedeni sati za radnika predstavljaju
redovan rad pa se iskazuju kao i svaki drugi redovan rad (točka 5. čl. 8. st. 2. novog Pravilnika)
2. Novim Pravilnikom propisana je obveza
(dodatna) evidentiranja sati u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih
posebnim propisom u kojima radnik ne radi, a po redovitom rasporedu bi trebao
raditi pa za iste ostvaruje pravo na naknadu plaće.
3. Novim Pravilnikom dolazi do znatnog
smanjenja obveze evidentiranja početka i završetka rada radnika (čl. 8. st. 2. novog Pravilnika).
Evidencija početka i završetka rada radnika obvezna je za poslodavce samo ako
je vođenje tih podataka ugovoreno kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu,
sporazumom radničkog vijeća i poslodavca ili je propisano odredbama pravilnika
o radu. Ako navedeno nije ugovoreno navedenim načinima evidentira se samo
ukupno dnevno radno vrijeme radnika u satima (čl.8. st. 1. t.5.).
4. Ostali obvezni podaci o radnom vremenu
(ukupno dnevno radno vrijeme, rad noću, ostvareni prekovremeni rad radnika, rad
nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, sati pripravnosti, sati korištenja godišnjeg
odmora, sati bolovanja i dr.) i dalje se obvezno evidentiraju ali najkasnije
sedmog dana od dana za koji se podatci popunjavaju (čl. 9.)
Obvezni sadržaj evidencije o radnom vremenu
Temeljem čl. 8. st. 1. novog Pravilnika
evidencija sadržava:
1) ime i prezime radnika,
2) dan u mjesecu,
3) početak rada,
4) završetak rada,
5) ukupno dnevno radno vrijeme u satima te od
toga sati:
– rada noću,
– prekovremenog rada,
– rada nedjeljom, blagdanom ili neradnim
danima utvrđenim posebnim propisom,
– zastoja, prekida rada i slično do kojega je
došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije
odgovoran,
6) sati u dane blagdana ili neradnih dana
utvrđenih posebnim propisom u kojima radnik ne radi, a po redovitom rasporedu
bi trebao raditi pa za iste ostvaruje pravo na naknadu plaće,
7) sati pripravnosti,
8) sati korištenja godišnjeg odmora,
9) sati privremene nesposobnosti za rad
(bolovanje),
10) sati plaćenog dopusta,
11) sati nenazočnosti tijekom dnevnog
rasporeda radnog vremena u kojima radnik ne obavlja ugovorene poslove,
12) sati provedeni u štrajku,
13) sati isključenja s rada.
Prema odredbi st. 3 navedenog članka
poslodavac u evidenciji radnog vremena nije obvezan voditi podatke iz odredbe
stavka 1. ovoga članka koji u razdoblju odnosno mjesecu za koje se plaća ili
naknada plaće isplaćuje kod radnika ne postoje.
Mjesto vođenja i čuvanja evidencije o radnom
vremenu
Poslodavac je dužan evidenciju o radnom
vremenu imati u svom sjedištu, a ako šest ili više radnika ugovorene poslove
obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj
jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se
plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je istu za njih dužan imati i u
toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za
prethodno razdoblje od najmanje jedne godine.