Pitanje koje se često postavlja pred poslodavce je – koje su moje obveze po pitanju zaštite na radu, odnosno, u proširenoj inačici, što sve moram učiniti kako bih bio sukladan sa zakonima u Republici Hrvatskoj i koja je cijena te sukladnosti? Naime, ponekad se mogu čuti teze koje dolaze od strane neupućenih kako oni poslodavci koji su, obično subjektivno promatrano, „mali“, nemaju obveze po pitanju zaštite na radu, kako takve obveze ne postoje kod obrtnika ili u tvrtkama u kojima se odvija isključivo uredska djelatnost gdje ne postoji, opet subjektivno gledano, povećana opasnost.
Točne i vrlo detaljne informacije po ovom pitanju se mogu dobiti u institucijama koje se bave izobrazbom kadrova po pitanju zaštite na radu, visokoobrazovnim institucijama, pa čak i u samom Inspektoratu zaštite na radu koji se u praksi pokazao više nego susretljivim po pitanju savjetovanja poslodavaca, a ne samo provedbi kontrole zakonskih mjera i eventualno, penalizaciji.
Činjenica je kako su hrvatski zakonski propisi u ovom području pisani vrlo široko i sveobuhvatno se odnose na praktično sve djelatnosti, sve poslodavce i cjelokupnu radnu aktivnost. Štoviše, odredbe se Zakona o zaštiti na radu odnose, ne samo na sve poslodavce, zaposlenike, nego i na sve osobe koje se mogu zateći u prostoru u kojemu se obavlja neka djelatnost te na sve prostore kojima osobe prolaze ili se u njima mogu naći dolazeći do mjesta gdje će obavljati radnu aktivnost.
Na specijaliziranim tečajevima za obuku ovlaštenika poslodavaca za poslove zaštite na radu predavači često vole istaknuti kako se razni propusti najbolje vide u trenutku kada je došlo do ozljede na radu, osobito ukoliko je ona teška ili skupna, te kada inspektori za zaštitu na radu izađu na teren, izvrše uvid u situacijsko stanje te naprave listu svih propusta ili nesukladnosti. Nažalost, u tom trenutku je već kasno – u pravilu, preventivnim djelovanjem moguće je izbjeći većinu nesreća na radu koje kao posljedicu imaju individualnu ili skupnu ozljedu, pri čemu se točno mogu izmjeriti propuštena dobit, trošak saniranja materijalne štete, liječenja zaposlenika, odštete itd. Ovdje se potvrđuje temeljno pravilo zaštite na radu koje mnogi poslodavci zaboravljaju, a to je da samo jedna skupna ozljeda može poduzeće koštati višestruko više u odnosu na cjelokupni iznos uložen u zaštitu na radu, pri čemu je moguće da financijski utjecaj bude toliko velik, da u konačnici ugrozi cjelokupno poslovanje, osobito u slučaju manjih poduzeća.
Općenito, može se reći kako su obveze svih poslodavaca u provođenju mjera zaštite na radu minimalno sljedeće:
1. Temeljni dokument koji zahtijeva inspekcija zaštite na radu kada izađe na teren po nekom osnovu (nadzor, teža tjelesna ozljeda, incident) je procjena opasnosti. Procjena opasnosti je dokument koji je rezultat postupka ocjene visine rizika glede nastanka i opsega ozljede na radu, nastanka profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom i poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati negativne posljedice po zdravlje i sigurnost zaposlenika.
2. Preporuča se svim poslodavcima, uključujući one čija se poslovna djelatnost obavlja u uredskom prostoru ili se naizgled čini kako nije s povišenom opasnošću, izraditi procjenu opasnosti. Postoje djelatnosti za koje je poslodavac člankom 18. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03) i Pravilnikom o izradi procjene opasnosti (NN 114/02 i 126/03) članak 3 izrijekom propisao obvezu izrade procjene opasnosti. Međutim, neovisno o zakonskoj obvezi, ukoliko u radnim procesima koji nisu taksativno navedeni u zakonu postoji unatoč primjeni općih mjera zaštite na radu mogućnost bolesti i ozljeda, poslodavac je dužan izraditi procjenu opasnosti i ovjeriti je od strane ovlaštene ustanove.
3. Sukladno procjeni opasnosti, a po njenoj izradi, poslodavac bi trebao pristupiti izradi pravilnika o zaštiti na radu. Zakon ne propisuje ovu obvezu za poslodavce koji zapošljavaju manje od 20 djelatnika.
Ukoliko poslodavac ima do 20 zaposlenika, te položen opći dio ispita stručnjaka za zaštitu na radu, može samostalno izraditi procjenu uz provjeru kod ovlaštene ustanove. Kod poslodavaca koji imaju 20 do 50 zaposlenika, u izradi procjene sudjeluje povjerenik zaposlenika za zaštitu na radu dok u slučaju poslodavaca s više od 50 zaposlenika u izradi procjene mora surađivati Odbor za zaštitu na radu.
Opći dio stručnog ispita obuhvaća zakonske propise zaštite na radu i načela socijalne sigurnosti, tematiku sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te procjenu opasnosti vezano uz sigurnost i zdravlje radnika, polaže se pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, dok se priprema za polaganje ispita može vršiti pri ovlaštenim ustanovama. Cijena ispita iz općeg dijela je 800 Kn, dok je cijena pripremnog seminara u specijaliziranim trgovačkim društvima oko 1000 Kn.
Poslodavci koji zapošljavaju više od 50 radnika dužni su zaposliti stručnjaka zaštite na radu, dok su oni koji zapošljavaju više od 250 radnika dužni organizirati stručnu službu za zaštitu na radu.
Tržišna cijena programa usavršavanja za stručnjaka (specijalista) zaštite na radu je oko 4000 Kn.
Tržišna cijena izrade procjene opasnosti ovisi o broju radnih mjesta, veličini poduzeća, kompleksnosti radnog procesa, broju ispitanih strojeva i postupaka, broju lokacija i nizu drugih čimbenika. Stoga će i iznos tržišne cijene varirati, no u praksi, većina tvrtki veličine do 400 zaposlenika s jednom do dvije lokacije, za izradu procjene opasnosti platit će od 4.000 do 30.000 Kn.
4. Sukladno procjeni opasnosti, poslodavac bi trebao izraditi program osposobljavanja radnika za rad na siguran način. Kao što se vidi, niz mjera zahtijeva stanoviti stupanj poznavanja problematike zaštite na radu. Stoga, u slučaju većih poslodavaca, za dio ovih zadataka moguće je organizirati odjel za zaštitu na radu – iz praktičnih razloga, razumljivo je kako će se na ovaj korak odlučiti isključivo poslodavci s većim brojem zaposlenika i opsegom poslovne aktivnosti, ili će osposobiti jednog zaposlenika za vođenje poslova za zaštitu na radu. Naposlijetku, mnoge se manje tvrtke odlučuju za tzv. outsourcing, odnosno sklapanje ugovornog odnosa s ovlaštenim trgovačkim društvima koja se bave zaštitom na radu koja pružaju savjetodavne usluge. Međutim, ne treba s time miješati pojam odgovornosti za zaštitu na radu – odgovornost za provođenje mjera je uvijek i u svim slučajevima na poslodavcu, odnosno njegovim ovlaštenicima, neovisno o tome što poslodavac ima ustrojenu službu za zaštitu na radu ili važeće konzultantske ugovore s vanjskim tvrtkama.
Poslodavac koji zapošljava manje od 50 radnika može od Ministarstva dobiti ovlaštenje za interno osposobljavanje za rad na siguran način ukoliko je on ili njegov ovlaštenik položio opći dio stručnog ispita za stručnjake zaštite na radu, ukoliko je izradio plan i program osposobljavanja temeljen na procjeni opanosti i ako su programom osposobljavanja obuhvaćene postojeće opasnosti i štetnosti te načini njihovog otklanjanja i smanjivanja.
Tržišna cijena seminara za osposobljavanje radnika za rad na siguran način je oko 100 Kn po zaposleniku.
5. U procjeni opasnosti bit će navedeni uređaji s povećanim opasnostima, potencijalno opasne plinske i elektroinstalacije, moguće mikroklimatske ugroze te ostali izvori potencijalnih opasnosti koji utječu na sigurno odvijanje radne aktivnosti (npr. štetne kemikalije, ionizirajuća zračenja, toplinsko zračenje, prejaka svjetlost, buka i sl.). Obveza poslodavca je u sukladnosti s procjenom opasnosti provesti pregled ispravnosti i testiranje svih uređaja s povećanom opasnošću te vršiti njihova periodički ponovljena testiranja. Pritom je potrebno istaknuti dvije činjenice:
ponekad uređaji koji se ne čine osobito opasnima mogu biti opasni, pa je i njih mudro obuhvatiti takvim testiranjem. Banalan, ali tipičan primjer su aparati za kavu ili sobne grijalice kakve zaposlenici ponekad samoinicijativno koriste, čak i bez znanja ili dozvole poslodavca. U pravilu, takvi uređaji zasigurno nisu s povećanom opasnošću, no ukoliko dođe do ozljede zbog njihovog korištenja, inspektor zaštite na radu može tražiti evidenciju o njihovom ispitivanju prije puštanja u rad
testiranje uređaja nije isto što i obvezni atest koji dio opreme i aparata dobija tijekom procesa uvoza. Činjenica da je uređaj atestiran tijekom procesa uvoza ne znači da je testiran, odnosno ispitan tijekom puštanja u rad. Stoga poslodavci ne bi trebali olako prelaziti preko ove činjenice i s dužnom pažnjom bi trebali poštovati procjenu opasnosti i redovito voditi brigu o inicijalnom testiranju te periodički ponovljenom testiranju sve opreme s povećanom opasnošću
6. Procjena opasnosti će navesti poslove koji su s posebnim uvjetima rada. Svi radnici koji rade u takvim uvjetima moraju biti stručno osposobljen za rad, te se njihova psihička i fizička sposobnost moraju potvrditi liječničkim pregledom u ordinaciji liječnika medicine rada.
Ovisno o procjeni opasnosti te navedenim ugrozama i radnim dužnostima te posljedično dijagnostičkim postupcima, cijena liječničkog pregleda u specijaliziranim ustanovama medicine rada je od 300 Kn nadalje.
7. Sve zaposlenike potrebno je osposobiti za rad na siguran način i osposobiti ih za zaštitu od požara. Naposlijetku, potrebno je osigurati pružanje prve pomoći djelatnicima u slučaju iznenadne bolesti ili ozljede. Broj osposobljenih djelatnika mora biti u sukladnosti sa zakonskim propisima. Također, potrebno je istaknuti kako u slučaju terenskog ili dislociranog rada, minimalno jedan zaposlenik u svakom timu, tj. na svakom radilištu, odnosno lokaciji, mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći. Ovo je osobito važno za poslodavce s manjim brojem zaposlenika koji vrše radnu aktivnost na više lokacija (npr. niskogradnja).
Poslodavac propisuje kako na svakom radilištu i u radnim prostorijama u kojima istovremeno radi do 20 radnika, najmanje jedan mora biti osposobljen i određen za pružanje prve pomoći, te na svakih sljedećih 50 radnika, mora biti jedan dodatno osposobljeni radnik.
Cijena osnovnog tečaja prve pomoći je oko 400 Kn dok je cijena tečaja zaštite od požara oko 100 Kn, pri čemu se oba iznosa odnose na jediničnu cijenu po zaposleniku.
Poslodavac može imenovati i osposobiti ovlaštenike poslodavca koji rukovode (neposredno ili ne) radom najmanje jednog djelatnika, a na koje poslodavac prenosi ovlaštenja iz zaštite na radu internom odlukom ili se ta dužnost definira odlukom o prenošenju ovlaštenja.
8. Poslodavac treba osposobiti povjerenike radnika za zaštitu na radu.
Poslodavcima se preporuča postupanje s dužnom pažnjom po pitanju dokumentacije i evidencije koju vode, te skrb o knjizi nadzora (službeni dokument putem kojega se po izvršenom nadzoru očituje inspekcija zaštite na radu), originalnim dokumentima procjene opasnosti, uvjerenjima o osposobljenosti za rad, liječničkim uvjerenjima, evidenciji dokumenata službe za zaštitu na radu i sl.
Metodologija procjene i upravljanja portfeljom mogućih rizika i ugroza, nalagala bi prudencijalno ponašanje u smislu transfera rizika. Stoga bi poslodavci trebali izvršiti i osiguranje života radnika kasko-policom od ozljede i smrti na radnom mjestu (uključujući prijevoz do mjesta rada i po završetku rada). Godišnja cijena takvih polica kreće već od 300 Kn po radniku, s time da se pri sklapanju skupnih polica mogu postići znatne uštede.
U sljedećem članku s tematikom obveza poslodavca po pitanju zaštite na radu, dat ćemo detaljniji pregled obveza po pojavnim oblicima te komentare kaznenih odredbi.
Naposlijetku, skrenuli bismo pažnju na nekoliko poveznica na kojima se mogu naći detaljne razrade informacija predočenih u tekstu.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, opći dio stručnog ispita stručnjaka zaštite na radu
Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97, 114/02 i 126/03
Pravilnik o uvjetima za osposobljavanje radnika za rad na siguran način, NN 114/02 i 126/03
mag. oec. Saša Aksentijević, univ.spec.oec, stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije