Vrijeme je izrade završnih računa. Iza nas je godina obilježena padom poslovne aktivnosti, padom zaposlenosti, mnogobrojnim „ekonomskim „ lomovima koji su samo dijelom odraz globalne krize, a većim dijelom označavaju pad jednog sustava vrijednosti u poslovanju koji je u većini poduzeća koja su se našla u velikim problemima funkcionirao slijedećom logikom. Mnoštvo banaka koje su trebale prodati svoj novac s prilično visokim zaradama plasirale su ga poduzećima koja su imala veliki rast prihoda, a velike investicije bile su zalog novih kredita i na taj način su generirali zaduživanja koja su većinom plasirana u materijalnu imovinu čija profitabilnost je upitna zbog prije svega zbog nerentabilnosti samih investicija , a još više zbog neučinkovitog upravljanja i velike ekspanzije u kojoj nije bio cilj stvarati preduvjete za dugoročan i stabilan rast i razvoj utemeljen na vlastitim unutarnjim snagama kao što su ljudski potencijali, racionalizacija troškova, organizacija rada i drugi nego investirati, odbijati pretporez na investicije, a njih stavljati kao zalog za novo zaduživanje kojim će se financirati rast i kompenzirati nesposobnost upravljanja.
U tom i takvom sustavu svi oni koji su upozoravali (čitaj računovođe) na moguće lomove koji će se dogoditi kada prestane dotok kapitala iz banaka predstavljali su neprijatelje vlastitog poduzeća. Bahatost koja se temeljila na moći proizašloj iz upravljanja tuđim novcem za vlastite probitke upravo u godini iza nas pokazala je svu svoju kratkoročnost i neodrživost na duge staze.
Gledajući bilance u kojima je velika vrijednost dugotrajne imovine koja se napuhivala u korist revalorizacijskih pričuva kako bi se dobili još veći krediti, zatim izvore financiranja u kojima se vlastiti kapital gotovo ne može niti izmjeriti zbog visine obaveza prema bankama i dobavljačima , gdje su potrebna obrtna sredstva u minusu, netko tko je to htio vidjeti, prepoznao bi znake upozorenja, zvono za uzbunu u kojoj treba „ispuhati“ bilancu, sagledati realno i stvarno stanje stvari , suočiti se sa svojom bolešću i vidjeti koje lijekove treba propisati.

Nažalost, mnogi su ušli u terminalnu fazu u kojoj više nema puno pomoći i tragedija je broja radnih mjesta koja će se zatvoriti zbog te i takve politike poslovanja , ali isto tako se ove godine konačno osjeća pomak prema većem uvažavanju stručnih ljudi, prema usmjeravanju strategiji poslovanja u kojoj će se voditi briga o tome kako upravljati ljudima , troškovima, potraživanjima, obavezama , zalihama. Konačno pomalo dolazi vrijeme ljudi znanja i poštenja iako je problem kako sada naći sve one koje smo potjerali iz zemlje, kako vratiti entuzijazam svima onima koji su svoje znanje morali staviti u službu onih kojima su sami trebali biti nadređeni.
Upravo je ovo vrijeme prilika da se očisti sve ono loše što se godinama nakupljalo u svim sferama društva i da se nametnu nove vizije i strategije razvoja koje u svojoj konačnici imaju vrlo jednostavan cilj. Kako racionalno poslovati da bi smanjio troškove i povećao prihode te kako iz vlastitih potencijala povećavati kapital odnosno u konačnici bogatstvo vlasnika?



Mr.sc. Sanja Radoš,dipl.oec.