Poslovno pravo EU zasebna je grana prava koja se bavi pitanjima zajedničkog tržišta i posebnim tržištima (trapsporta, poljoprivrednih proizvoda i ugljena i čelika).
Bavi se pitanjima vezanim uz pravila natjecanja, politiku konkurencije, regulaciju dominantnih pozicija, kontrolu koncentracija poduzeća i javnih pomoći.


Pravo konkurencije regulira slijedeća područja:
• zabranu kartela, tj dogovaranja među poduzećima i sličnih ne-konkurentskih praksi
• prevencija zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu
• kontorolu spajanja i akvizicija
• kontrolu direktinih i indirektnih pomoći članica privatnim poduzećima

Svaki sporazum između poduzeća promatra se iz dva aspekta:
• da li sporazum direktno ili indirektno utječe na razmijenu između članica
• ako poduzeća koja sudjeluju imaju zanemariv udio na tržištu, ne smatra se da se radi o nedopuštenom sporazumu.
Vertikalni sporazumi su prihvatljivi dok horizontalni (izmedu poduzeća na istom stupnju proizvodnje ili distribucije) nisu. Prihvatljivi su sporazumi koji se ne tiču direktno robe već doprinose kvaliteti proizvoda ili uslugeili se njima postiže viši stupanj konfora potrošača: dogovori o kompatibilnosti, zajednički istraživački projekti, zajednički transport, popravci i sl. Također sporazum je prihvatljiv ukoliko ne obuhvaća više od 5-10% prihoda, jer se smatra da nije restriktivan za konkurenciju.

Prema članiku 81 Rimske povelje, zabranjene su slijedeće vrste sporazuma:
• određivanje cijene
• indirektna određivanja
• limitiranje ili kontrola proizvodnje (sistem kvota)
• vezana trgovina- nametanje da se uz glavni ugovor prihvate jos neki dodatni uvjeti koji nisu predmet samog ugovora

Svi takvi sporazumi proglašavaju se ništavnima, a ništavnost je apsolutna i retroaktivna.

EU također kontrolira koncentracije poduzeća- spajanja i akvizicije. Europsko pravo se automatski primjenjuje ukoliko:
• prihod svih poduzeća na svjetskom nivou je veći od 5 mlrd EUR
• prihod 2 uključena poduzeća na EU nivou je veći od 250 mil EUR

Manje važnim koncentracijama smatraju se:
• prihod svih poduzeća na svjetskom nivou je veći od 2,5 mlrd EUR
• prihod svih poduzeća na EU nivou je veći od 100mil EUR u najmanje 3 članice
• prihod 2 uključena poduzeća je veći od 25 mil EUR
• prihod 2 uključena poduzeća je veći od 100 mil EUR u cijeloj EU

Ispod navedenih kriterija, smatra se da se radi o koncentraciji na nacionalnom nivou.

Dominantne pozicije su definirane su člankom 82 Rimske povelje. Smatra se a poduzeće ima dominantnu poziciju ako posjeduje stupanj kontrole da na tržištu može djelovati neovisno. Ukoliko poduzeće ima tržišni udio veći od 50% automatski se smatra da ima dominantan položaj, Ukoliko je udio manji treba utvrditi da li postoje strukturalne prednosti i mogućnost neovisnog djelovanja.

Slično kao i kod sporazuma, oblici zloupotrebe dominantne pozicije su:
• određivanje cijene
• indirektna određivanja
• limitiranje ili kontrola proizvodnje (sistem kvota)
• vezana trgovina- nametanje da se uz glavni ugovor prihvate jos neki dodatni uvjeti koji nisu predmet ugovora
• primjena nejednakih uvjeta izmedu partnera kojim se određenu stranu dovodi u nepovoljni položaj.

U EU, javne pomoći moraju biti takve da ne utječu na zajedničko tržište niti na konkurentnost. Pomoći koje se smatraju dozvoljenima:
• regionalne pomoći: moraju biti limitirane iznosom ili u postotku i ne mogu se odnositi na čitavi teritorij države
• pomoći pojedinim sektorima kako bi se potaknuo rast ili u slučaju recesije
• generalne pomoći, koje se odnose na cijelukupnu ekonomiju članice
• horizontalne pomoći

Postojeće pomoći pod stalnim su kontrolom Komisije i članica, a za nove potrebno je postaviti zahtijev. U posebnim situacijama, Vijeće može predložiti odobravanje i drugih tipova pomoći.

Europsko pravo konkurencije koegzistira zajedno sa nacionalnim poslovnim pravima članica, i ne postoji intencija da ih zamijeni. Mogu ga dirketno koristiti nacionalni sudovi u slučajevima u kojima postoji transgranična poslovna aktivnost. Nacionalni sudovi primjenjuju ga u slučajecima u kojima se štite individulani interesi građana, a Komisija se bavi isključivo slučajevima od zajedničkog interesa, osim u slučajevima koncentracija.


mr. Iva Gjurić Smrekar