1. Uloga odbora za zaštitu na radu
Temeljno tijelo kroz koje Zakon o zaštiti na radu (ZNR) predviđa kanalizirati aktivnosti zaštite na radu u poduzeću, a za koje definira da je primarno savjetodavno tijelo je odbor za zaštitu na radu. Za poslodavce koji zapošljavaju više od 50 djelatnika, postojanje takvog odbora je obavezno. U slučaju da poslodavac zapošljava više od 250 djelatnika, odnosno da se poslovna djelatnost poduzeća odvija distribuirano na više lokacija, osniva se centralni odbor za zaštitu na radu čiji je temeljni zadatak unapređivanje stanja zaštite na radu. Prema tome, vidi se kako zakonodavac predviđa različite zadaće odbora kod manjih i većih poslodavaca. Postupak izbora članova odbora poslodavac uređuje internim pravilnikom. S druge strane, kod poslodavaca koji zapošljavaju 20 ili više djelatnika oni između sebe biraju povjerenika za poslove zaštite na radu u sukladnosti sa odredbama Zakona o radu (ne Zakona o zaštiti na radu!) koje uređuju pitanja zaposleničkih vijeća.
Odbor za zaštitu na radu sastoji se od poslodavca ili ovlaštenika poslodavca na kojega je poslodavac prenio svoja prava i dužnosti iz područja zaštite na radu, stručnjaka za zaštitu na radu, specijalista medicine rada te povjerenika zaposlenika ili njihovog koordinatora. Odborom predsjedava ili sam poslodavac ili njegov ovlaštenik.
 Slika 1: sastav odbora za zaštitu na radu |
Članak 68. zakona o zaštiti na radu određuje kako se formirani odbor mora redovno sastati najmanje četiri puta godišnje odnosno svaka tri mjeseca. Dužnost je predsjednika odbora obavijestiti o sastanku inspektora rada koji će pak procijeniti da li je nužna njegova nazočnost na sastanku, odnosno nazočnost njegovog izaslanika. U slučaju da predsjednik odbora ne sazove sastanak odbora u zakonskim rokovima, povjerenik radnika ili njihov koordinator može sazvati sastanak.
Sastanak odbora za ZNR mora biti sazvan iz izvanrednih razloga u slučaju kolektivne ozljede ili ozljede sa smrtnim ishodom. U tom slučaju sastanak mora biti sazvan u roku od 48 sati od nastanka ozljede a na njemu moraju biti analizirani uzroci i predložene odgovarajuće mjere zaštite.
Zakon donosi kako su temeljne zadaće odbora za zaštitu na radu sljedeće:
1. planiranje i nadzor pravila zaštite na radu
2. obrazovanje i obavještavanje iz zaštite na radu
3. vođenje politike prevencije ozljeda na radu i profesionalnih bolesti
4. poticanje stalnog unapređivanja mjera zaštite na radu
2. Odnos poslodavca i djelatnika u ostvarenju mjera ZNR
Prema svemu rečenom može se zaključiti kako Zakon o ZNR predviđa ravnopravan omjer „snaga“ između poslodavca i djelatnika: s jedne strane, tu su ovlaštenici poslodavca koji u biti zastupaju poslodavčevu stranu u provođenju mjera koje trebaju osigurati sukladnost sa zakonskim propisima po pitanju problematike ZNR a s druge strane povjerenici zaposlenika. Glavna uloga povjerenika zaposlenika je „osluškivanje“ pulsa djelatnika po pitanju konkretnih problema u provođenju zaštite na radu, prikupljanje primjedbi, sugestija i zahtjeva radnika u svezi zaštite na radu te u suprotnom smjeru, obavješćivanje o poduzetim mjerama. Nadalje, povjerenik treba pratiti da li se na adekvatan način primjenjuju sredstva zaštite na radu, da li se poslovi obavljaju u sukladnosti s propisima zaštite na radu te vlastitim primjerom promovirati mjere ZNR. Sve uočene činjenice i primjedbe primljene od strane drugih djelatnika povjerenik zapisuje u Dnevnik rada povjerenika za zaštitu na radu.
Međutim, povjerenik ima određena prava i dužnosti i u smjeru poslodavca. Između ostalog, povjerenici radnika uključeni su u proces izrade procjene opasnosti. Pošto povjerenici tijekom svog svakodnevnog obavljanja posla direktno komuniciraju s ostalim djelatnicima, oni su u mogućnosti usmjeriti pozornost prema uzrocima i potencijalnim izvorima ozljeda na radu i profesionalnih bolesti.
Povjerenik poslodavca u suradnji sa rukovoditeljem službe ZNR odnosno stručnjakom ZNR utvrđuje primjenu osnovnih, posebnih, naređenih (od strane inspektorata rada) i priznatih pravila ZNR, tijekom uobičajenog odvijanja radne aktivnosti odnosno potpunog ili djelomičnog nadzora inspektorata.
Zakon posebno štiti povjerenika radnika za ZNR, propisuje kako mu se mora financijski obeštetiti (nadoknaditi) te dozvoliti minimalno četiri radna sata tjedno za bavljenje problematikom ZNR neovisno o poslu koji primarno obavlja u poduzeću odnosno organizaciji. Nadalje, povjereniku poslodavac mora osigurati uvjete za obavljanje te dužnosti, davati sve potrebne obavijesti, omogućiti uvod u dokumentaciju u svezi za ZNR, ne smije ga rasporediti na drugo radno mjesto ili mu otkazati ugovor o radu bez pristanka radničkog vijeća ili protiv njega pokrenuti postupak za nadoknadu štete ukoliko je povjerenik u obavljanju svoje dužnosti postupio sukladno zakonom propisanim ovlastima.
3. Uloga službe i stručnjaka ZNR u djelovanju odbora za ZNR
Mnogi poslodavci koji se prvi put susreću s problematikom ZNR smatraju kako je za provođenje ZNR odgovorna ili „mjerodavna“ osoba koja je stručnjak ZNR ili vanjska tvrtka s kojom postoji ugovorni odnos po pitanju ove tematike, ili po pitanju izrade procjene opasnosti. Međutim, odgovornost za ZNR zakonodavac jasno stavlja na teret samom poslodavcu odnosno ovlaštenicima. Uloga stručnjaka na radu je upravo ono što sam naziv te funkcije govori – stručna pomoć poslodavcu, ovlaštenicima i povjerenicima u provedbi i unapređivanju ZNR, unutrašnji nadzor nad primjenom pravila ZNR te poticanje poslodavca i ovlaštenika na uklanjanje nedostataka. Nadalje, stručnjak za ZNR prati i vrši raščlambu statističkih podataka o ozljedama i profesionalnim bolestima te u tom smislu ostvaruje suradnju sa specijalistima medicine rada. Stručnjak za ZNR je definitivno i meritorna osoba za savjetodavnu funkciju po pitanju osposobljavanja povjerenika i ovlaštenika zaposlenika za obavljanje svoje funkcije, praćenje zakonske regulative, zakona, propisa i podzakonskih akata iz područja ZNR, suradnju s tijelima inspekcije rada, Zavodom za zaštitu na radu te ovlaštenim ustanovama i trgovačkim društvima. Naposlijetku, stručnjaci ZNR imaju značajnu ulogu u rekonstrukciji i izgradnji objekata, radilišta, uvođenju u rad novih strojeva i strojeva s povećanom opasnošću, njihovoj nabavi te kod nabave i korištenja osobnih zaštitnih sredstava i poduzimanju mjera zaštite.
4. Primjena u praksi
Neki poslodavci nisu još uvijek svjesni koje su posljedice neprovođenja mjera ZNR, odnosno ozljeda (ili još gorih ishoda nesreća na radu) odnosno nesprečavanja profesionalnih bolesti. Pritom se ne misli samo na direktne posljedice, dakle ozljede djelatnika, zastoje u radu i poslovanju ili isplatu financijskih odšteta, nego i na posljedice u širem smislu – one koje nastaju po radnike, njihovu obitelj, širu zajednicu ili po dobro ime („imidž“) tvrtke. Sve te posljedice već su opisane u članku o Kaznenim odredbama Zakona o ZNR i posljedicama neprovođenja mjera ZNR , a u praksi se svode na novčane kazne za poduzeće i odgovorne osobe te na zatvorske kazne u slučaju težih posljedica.
Poslodavci se često postavljaju neprijateljski odnosno podozrivo prema inspektoratu zaštite na radu, odnosno inspektoru rada, smatrajući kako se radi o instituciji koja kažnjava. Naprotiv, inspektor ZNR može poslodavcu koristiti kao vrelo praktičnih primjera i znanja iz područja ZNR te svojim sugestijama može biti svojevrsno neformalno savjetodavno „tijelo“. Iako to nije primarna funkcija inspektora, ukoliko se stvori partnerski odnos, tijekom rada odbora moguće je od inspektora dobiti niz konkretnih primjera iz prakse koji pokazuju kako su određeni problemi riješeni u drugim organizacijama ili način na koji su druge organizacije pristupile provođenju mjera ZNR. Isto se odnosi i na specijalista medicine rada koji može dati korisne savjete iz svoje domene. Sudjelovanje inspektora ZNR u radu odbora osigurava i konstantno praćenje (monitoring) napora organizacije u poboljšavanju situacije ZNR u poduzeću. Na sastancima odbora za ZNR inspektoru se mogu postaviti i pitanja vezano uz zakonsku legislativu odnosno konkretno praktično tumačenje određenih odredbi zakona koje koristi inspektorat rada.
Sastanak odbora za ZNR je praktično mjesto za raspravu o temama kao što su poduzete mjere ZNR, procjena opasnosti, edukacija djelatnika iz područja ZNR, profesionalne bolesti te ozljede u prethodnom periodu od zadnjeg sastanka odbora. Za vrijeme sastanka odbora ovlaštenik može upoznati prisutne i o tome koje su korektivne akcije poduzete u smislu otklanjanja nesukladnosti na koje ukazuje procjena opasnosti.
O tijeku sastanka odbora, kao i o osnovnim zaključcima mudro je voditi zapisnik koji će se po završetku sastanka distribuirati svima uključenima u rad odbora, ali i onima koji eventualno nisu članovi odbora no imaju određeni interes vezano uz zaključke. Isto se odnosi i na vezanu dokumentaciju kao što su pozivi na sastanak odbora, poštanske povratnice i sl. Zapisnik sa sastanka odbora za ZNR ulazi u dokumentaciju službe ZNR odnosno poduzeća.
U sljedećem članku s tematikom ZNR bit će više riječi o konkretnim obvezama poslodavca po pitanju formalizacije mjera ZNR s naglaskom na dokumentaciju koju bi poslodavac morao voditi o provođenju mjera ZNR.
mag. oec. Saša Aksentijević, univ.spec.oec, stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije