U svakodnevnom se govoru riječ „tvrtka“ najčešće ne upotrebljava u duhu
Zakona o trgovačkim društvima, pošto nerijetko označava zgodan sinonim za
određenu firmu ili kompaniju kao cjelinu, točnije, za društvo s ograničenom
odgovornošću, dioničko društvo ili bilo koje drugo trgovačko društvo s čijim se
poslovanjem susrećemo u svakodnevici. Tek uslijed eventualne odluke pojedinca
da se samostalno upusti u osnivanje vlastite „tvrtke“ odnosno trgovačkog
društva, on se najčešće tek tada susreće i sa ispravnim značenjem navedenog
pojma, kao i sa zakonskim odredbama o tvrtci kojih se mora pridržavati prilikom
osnivanja trgovačkog društva i njegovog upisivanja u sudski registar.
Tvrtka je, dakle, odabrano ime pod kojim se odvija poslovanje određenog
trgovačkog društva te pod kojim ono sudjeluje u pravnom prometu, a određuje se
izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom ili, pak, statutom odnosnog
društva. Tvrtka trgovačkog društva upisuje se u sudski registar, uz striktno
pravilo da u sudskom registru kod istog registarskog suda nije dozvoljeno
postojanje dvaju identičnih tvrtki koje bi stvarale zabunu glede predmeta
poslovanja trgovačkog društva, njegovog identiteta ili povezanosti s drugim
društvom, a nije dozvoljeno niti vrijeđanje industrijskog ili intelektualnog
vlasništva, kao niti prava drugih osoba.
Osim puke odredbe o tvrtci kao imenu pod kojim se odvija poslovanje
trgovačkog društva, Zakon ujedno detaljnije određuje i sadržaj tvrtke
trgovačkog društva pa tako uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva,
tvrtka mora sadržavati i naznaku predmeta poslovanja društva te navedeni podaci
moraju biti u skladu s načelom istinitosti. Pored navedenog, ovisno o vrsti
trgovačkog društva, tvrtka mora sadržavati i riječi „javno
trgovačko društvo“ ili naznaku „j.t.d.“, „komanditno društvo“ ili oznaku „k.d.“,
„dioničko društvo" ili oznaku „d.d.", „društvo s ograničenom
odgovornošću" ili oznaku „d.o.o." te „gospodarsko interesno
udruženje“ ili oznaku „GIU“.
Postoji li nakana
da se u tvrtku unese ime neke osobe (uključujući i povijesne ličnosti), to se
može učiniti samo uz njezin pristanak ili uz pristanak njezinih nasljednika,
ukoliko je osoba umrla, ali i tada uz regulu da odnosno trgovačko društvo
svojim poslovanjem ni u kom slučaju ne smije vrijeđati čast i ugled dotične
osobe, a radi čega ona ili njezini nasljednici imaju pravo tražiti brisanje
njezinog imena iz tvrtke trgovačkog društva.
Osim osobnih imena, u tvrtku je moguće unijeti i riječ „Hrvatska“, njezine
izvedenice, kao i zastavu i grb Republike Hrvatske, ali isključivo uz
pripadajuću suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili ovlaštenog državnog organa.
Nalazi li se, pak, trgovačko društvo u likvidaciji ili u stečaju, tada mu se
dodaje oznaka „u likvidaciji“ ili „u stečaju“, a promjena se upisuje u sudski
registar.
Zakonodavac također propisuje da tvrtka trgovačkog društva mora biti na
hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a brojevi koji su njezin dio moraju biti
arapski. Međutim, u pojedinim je slučajevima dozvoljena i upotreba stranih
riječi, poput riječi koje čine ime ili tvrtku člana
društva, kao i robni ili uslužni žig člana koji je pritom zaštićen u Republici
Hrvatskoj odnosno njegovog društva registriranog u Republici Hrvatskoj. Također
se mogu koristiti strane riječi koje su uobičajene u hrvatskom jeziku, za koje nema
odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku ili ako se radi o riječima na mrtvom
jeziku.
Trgovačkom društvu
je dozvoljena i upotreba skraćene tvrtke koja mora sadržavati karakteristični
dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkog društva, a ista se također upisuje u
sudski registar. Trgovačko društvo je dužno tvrtku i skraćenu tvrtku
upotrebljavati u onome sadržaju i obliku u kojemu su upisane u sudskom registru
te ih je obvezan istaknuti na poslovnim prostorijama u kojima je smješteno
trgovačko društvo. Osim poslovnih prostorija, na poslovnim papirima trgovca
(poput računa, pisama i sl.), kao i na njegovim internetskim stranicama moraju se
otisnuti:
1) tvrtka,
2) sjedište,
3) sud kod kojega
je trgovačko društvo upisano u sudski registar i pripadajući broj,
4) tvrtka i
sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi,
5) brojevi tih
računa,
6) iznos temeljnoga
kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen,
7) ukupan broj
izdanih dionica (a izdaje li društvo dionice s nominalnim iznosom, ti iznosi ako
je riječ o poslovnom papiru dioničkog društva),
8) prezimena i
barem jedno ime članova uprave društva, a kod dioničkog društva članova uprave
odnosno izvršnih direktora i predsjednika nadzornog odnosno upravnog odbora.
Osim načela
istinitosti podataka sadržanih u tvrtci trgovačkog društva, Zakon uvodi i
načelo jedinstvenosti prema kojemu svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati
pod istom tvrtkom, s tim da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se
radi o dijelu društva. U slučaju tvrtke trgovca pojedinca, ona mora sadržavati
njegovo ime i prezime, kao i naznaku „t.p.“, dok se u svemu ostalome na nju
primjenjuju već navedene odredbe o tvrtci trgovačkog društva. Što se tiče
podružnice trgovačkog društva, ona može poslovati pod svojom tvrtkom, a mora
sadržavati:
1) tvrtku ili
skraćenu tvrtku trgovačkoga društva,
2) naznaku
djelatnosti podružnice,
3) riječi iz kojih
je vidljivo da se radi o podružnici.
Istupi li koji član
iz trgovačkog društva ili mu pristupi neki novi član, takve okolnosti nemaju
utjecaja na promjenu tvrtke te na daljnji tijek poslovanja trgovačkog društva,
a isto vrijedi i ako član društva čiji su ime ili tvrtka sadržani u tvrtki
društva promijeni svoje ime ili tvrtku. Međutim, dođe li do istupa iz društva
ili smrti člana društva čije je ime sadržano u tvrtci, trgovačko društvo moći
će nastaviti poslovati pod istom tvrtkom ukoliko za to dade pristanak taj član
društva, a ako je umro, tada njegovi nasljednici.
Cilj ovog sažetog,
ali korisnog prikaza najvažnijih zakonskih odredbi vezanih uz sadržaj tvrtke
trgovačkog društva bio je potencijalnom poduzetniku približiti barem jedan dio
problematike osnivanja trgovačkog društva u nimalo pojednostavljenom pravnom i
birokratskom sustavu Republike Hrvatske, a tvrtka trgovačkog društva nedvojbeno
je važan element imidža istoga jer, osim udovoljavanja određenim zakonskim
uvjetima, neposredno će ga predstavljati i u svakodnevnom poslovnom djelovanju,
ostavljajući nezanemariv dojam kako na njegove poslovne partnere, tako i na
ciljanu klijentelu.