Ugovor o radu vs. Ugovor o djelu?

Za potrebe obavljanja povremenih poslova, odnosno kada ne treba nekoga za 8-satno dnevno radno vrijeme, velik broj poslodavaca (misli da) elegantno pravno riješi situaciju sklapajući ugovor o djelu umjesto ugovora o radu. A onda se nemalo iznenade kada ih posjeti radna inspekcija.  

Naime, razlika između gore navedena dva ugovora nije samo u poreznom aspektu (poslodavci misle da je činjenica da je izvođač plaćen sama po sebi dovoljna, neovisno o pravnom temelju plaćanja) već se razlika prvenstveno očituje u pravnom i socijalnom aspektu, a to su činjenice zbog kojih poslodavci trpe kazne (novčane i obustave poslovanja) kada pogrešno protumače za koji posao mogu sklopiti ugovor o djelu.   Naime, Zakon o obveznim odnosima kaže da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Znači ugovor o djelu nije dio „radnopravne“ problematike, već je isti čisti ugovorni odnos građanskog prava.  

Pri tom je ugovor o djelu jedini dokument koji uređuje odnos između naručitelja i izvršitelja određenog posla. Po završetku dogovorenog posla i ispunjenju ugovorenih obveza naručitelj i izvršitelj nemaju daljnjih međusobnih obveza.  

Dalje, znamo da sklapanje ugovora o radu regulira Zakon o radu. Radnik temeljem sklopljenog ugovora o radu ima i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa – stjecanje radnog staža, godišnji odmor, dopuste, otkazni rok itd.  

Mogli bismo reći da temeljem ugovora o radu radnik radi nesamostalno, po uputi poslodavca i obično u njegovim prostorijama, sa resursima poslovaca, zatim je bitan element i davanje radnog vremena na raspolaganje poslodavcu, pri čemu mu je poslodavac dužan za obavljeni rad isplatiti plaću. Iz navedenog je vidljivo da je rad bitan element ugovora o radu, neovisno o njegovom rezultatu, a pritom ne smijemo zanemariti subordinaciju kao ključan element radno-pravnog odnosa.  

S druge strane, kod ugovora o djelu izvođač radi samostalno (i u poreznom smislu rad temeljem ugovora odjelu smatra se dohotkom od samostalnog rada) i neovisno od poslodavca, radi za svoj račun i na svoj rizik (često i sa svojim resursima), sam određuje radno vrijeme a čak može obavljanje djela povjeriti drugoj osobi jer sam odgovara za kvalitetu djela po načelima građanskog prava (za nedostatke djela, za odstupanje od ugovornih odredbi itd.). Znači, predmet ugovora o djelu je jednokratan posao pri čemu je ključno postizanje određenog rezultata odnosno djela, a ne samo vrijeme rada.  

Brojni upiti su nam dolazili od strane društava koja se većinom bave ugostiteljskom ili trgovačkom djelatnošću a koji bi mali potrebu za povremenim radnicima zbog npr. održavanja sajmova, potrebe za npr. dodatnim vikend-konobarima itd. U takvim slučajevima je stav radne inspekcije vrlo jasan – radi se o poslovima za koje se ne može sklopiti ugovor o djelu jer se očito radi o poslovima koji se rade po uputi poslodavca i sa resursima poslodavca.  

Naime, stav je državnog inspektorata da u takvim situacijama postoji mogućnost privremenog zapošljavanja preko agencija za privremeno zapošljavanje koje temeljem sporazuma ustupaju radnika drugom poslodavcu za obavljanje privremenih poslova ili mogućnost zapošljavanja uz preraspodjelu radnog vremena, a sve sukladno Zakonu o radu.  

S druge strane, radnici kojima su uskraćena brojna socijalna prava zbog opetovanih sklapanja ugovora o djelu iz mjeseca u mjesec, za poslove za koje je notorno da spadaju u radni odnos (npr. administrativni poslovi) ostaje mogućnost tužbe radi utvrđenja da se radi o radnom odnosu nakon čega mogu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tražiti i upis staža u radnu knjižicu.  

Nakon što smo naveli radno-pravne i socijalne aspekte razlika ugovora o radu i ugovora o djelu, navodimo da je porezni aspekt ugovora o djelu reguliran Zakonom o doprinosima te Zakonom o porezu na dohodak. Ugovor o djelu se smatra drugim dohotkom a na isti se obračuvaju doprinosi i porezi po slijedećim stopama:  

- doprinos za mirovinsko osiguranje 20 % i to 15% za 1. stup te 5% za 2. stup mirovinskog osiguranja;
- doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 15 %;
- porez na dohodak obračunava se prema stopi od 25 % + prirez i to na razliku primitaka i izdataka umanjenog za doprinose za mirovinsko osiguranje.  

S obzirom na financijsku situaciju u državi gdje ista čak i one dvojbene situacije tumači u svoju korist, savjetujemo poslodavcima da razmisle o suštini i obilježjima posla za koji imaju namjeru sklapati ugovor o djelu, uzevši u obzir karakteristike opisane u ovom članku. Ukoliko imaju ikakve dvojbe, savjetujemo traženje pisanog mišljenja/očitovanja Državnog inspektorata ili da makar telefonski provjere načelan stav istoga.