Općenito o volontiranju

Naizgled je vrijeme darivanja iza nas, međutim, činjenica da su prošli božićni i novogodišnji blagdani ne znači da bi trebali u potpunosti zanemariti one kojima je pomoć najpotrebnija. Dolaskom Nove Godine mnogi od nas su donijeli odluke kojima će poboljšati svoje ponašanje ili život u odnosu na godinu koja je prošla. U slučaju da netko nije bio tako revan i hrabar te unio izmjene u svoj život, možda ga ovaj članak u tome potakne. Pomagati treba kroz cijelu godinu, i evo kako zakonodavac na to gleda:

Što je volontiranje?

Volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit. Tako je volontiranje dobrovoljno i solidarno obavljanje aktivnosti i usluga slobodnom voljom volonterki ili volontera.

Volontiranje obavljaju osobe na način predviđen Zakonom o volonterstvu (“Narodne novine” 58/2007) (u daljnjem tekstu: Zakon), bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Što znači da se uz volontiranje veže načelo besplatnosti volontiranja, za koje se može reći da je i temelj i okosnica samog volontiranja.

Što znači „načelo besplatnosti volontiranja“?

To znači da volonterka ili volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke činidbe (davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi.

Što se ne smatra volontiranjem?

Kako se ne bi zlorabio pojam volontiranja, u Zakonu je taksativno navedeno što se sve ne smatra volontiranjem. Dakle, volontiranjem se ne smatra:

1. dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama,
2. obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa uređenoga Zakonom o radu,
3. obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se osniva radni odnos sukladno Zakonu o radu,
4. stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad) uređeno Zakonom o radu ili drugim propisima,
5. obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pružiti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o volontiranju,
6. obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa,
7. izvršavanje posebnih obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,
8. obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima.

Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se smatraju volontiranjem ne uključuje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina.
Kako ne bi došlo do moguće zablude i zabune, valja naglasiti da je zabranjeno ono volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršitelji poslova na temelju ugovora o djelu. Na to se nadovezuje i zabrana da se volontere iskorištava i zloupotrebljava u svrhu stjecanja ili povećanja profita.

Da li je volontiranje od interesa za Republiku Hrvatsku?

Da, jer ono se prepoznaje i promiče kao aktivnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, do aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja humanijega i ravnopravnijega demokratskog društva.

Mogu li stranci volontirati u Republici Hrvatskoj?

Kao što državljani Republike Hrvatske mogu volontirati u inozemstvu tako i stranci, nakon reguliranja privremenog boravka, mogu volontirati u Republici Hrvatskoj, s time da se dokaz o opravdanosti privremenog boravka smatra ugovor o volontiranju koji je sklopljen u pisanom obliku u skladu sa Zakonom. Zato se i kaže da je načelo transnacionalnosti volontiranja jedno od bitnih načela volontiranja.

Može li se govoriti o različitim vrstama volontiranja?

Mogli bi reći da postoje različite vrste volontiranja, od onog neformalnog, kad se bolesnom susjedu pomogne popeti uz stepenice ili se ode po namirnice u trgovinu za bakicu sa sedmoga kata, pa do formalnog volontiranja koje je uređeno spomenutim Zakonom.
Dobro je što zakon uređuje samo jedan dio volontiranja, jer je gotovo nemoguće sve oblike volontiranja predvidjeti i onda ih slijedom toga i zakonskim normama urediti.
Nadalje, možemo govoriti o kratkotrajnom volontiranju i dugotrajnom volontiranju, a koje je usko vezano za osobu-volontera.

Kratkotrajnost volontiranja

Ne postoji zakonska definicija kratkotrajnog volontiranja, ali nju možemo izvesti iz definicije dugotrajnog volontiranja i reći da je kratkotrajno volontiranje svako ono koje nije dugotrajno. Tako primjerice sudjelovanje u akciji čišćenja nekog parka od lišća i smeća, koje traje recimo tri dana, bi moglo nazvati kratkotrajnim volontiranjem.

Dugotrajnost volontiranja

Dugotrajno volontiranje je ono koje volonterka i/ili volonter obavljaju najmanje 20 sati tjedno, najmanje tri mjeseca bez prekida, pri tome valja imati na umu na ono što je zabranjeno.
Zakonom je zabranjeno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjed¬no u razdoblju duljem od šest mjeseci bez prekida od najmanje šest mjeseci. Iz čega proizlazi da bi se moglo raditi 40 sati tjedno kroz period od šest mjeseci, ali tada mora doći do prekida koji ne smije biti kraći od šest mjeseci.

Strane volonterskog odnosa?

Kad se volontiranje promatra kao odnos između osoba koje su neposredno uključene u volontiranje, raspoznaju se tri osobe kao tri strane. Jednu stranu čine volonteri odnosno volonterke, drugu stranu čine korisnici volontiranja, a treća strana se prepoznaje kao organizator volontiranja.

Tko može biti volonter odnosno volonterka?

Volonter ili volonterka mogu biti i punoljetne i maloljetne osobe.
Punoljetna volonterka ili volonter može biti poslovno sposobna osoba koja volontira u Republici Hrvatskoj, odnosno koja volontira u inozemstvu, sukladno važećim nacionalnim i međunarodnim propisima.
Maloljetna volonterka ili volonter je osoba s navršenih 15 godina i starija, ali mlađa od 18 godina, koja volontira u Republici Hrvatskoj.

Mogu li osobe koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti volontirati?

S jedne strane imamo osobu koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti i koja može volontirati, ali samo u dijelu preostale poslovne sposobnosti, ako posjeduje potpunu ili preostalu radnu sposobnost, uz pisanu suglasnost skrbnika i nad¬ležnog centra za socijalnu skrb.
S druge strane imamo osobu koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti i njoj je volontiranje u potpunosti zabranjeno.

Na što treba obratiti pažnju kad je riječ o maloljetnim volonterima/volonterkama?

Kod maloljetnih volontera/volonterki moramo poštivati načelo zaštite maloljetnih volontera. Iz čega proizlazi da maloljetni volonteri/volonterke smiju volontirati isključivo na aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom, psihičkom i moralnom stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obveza, s time da se volontiranje obavlja uz obvezni nadzor i podršku organizatora volontiranja, korisnika volontiranja, zakonskih zastupnika maloljetnih volontera te drugih odraslih osoba.
Također, organizator volontiranja mora osobitu pozornost posvetiti zaštiti dobrobiti, zdravlja i ćudoređa maloljetnih volontera. Zato, naravno, maloljetni volonter/volonterka ne smiju biti izloženi volontiranju koje se povezuje s teškim tjelesnim naporom ili rizicima koji ugrožavaju ili bi mogli ugroziti njihov život, zdravlje, ćudoređe, razvoj ili izvršavanje školskih obveza. Osim toga, maloljetni volonter ne smije dugotrajno volontirati.

Mogu li maloljetni volonteri volontirati izvan granica Republike Hrvatske?

Da, ali uz kumulativno ispunjenje dva uvjeta:

1. mora postojati suglasnost zakonske zastupnice/zastupnika i
2. samo uz pratnju zakonske zastupnice/zastupnika ili organizatora volontiranja.

Da li to znači da osoba mlađa od 15 godina ne smije uopće volontirati?

Ne. Međutim, kod takvih situacija valja biti oprezan, jer maloljetna osoba mlađa od 15 godina života može biti uključena u obavljanje samo odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih općem dobru i odgoju za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njezinu razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga prav¬na osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi.
U tim slučajevima organizator volontiranja obvezno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika ili zastupnice maloljetne volonterke ili volontera, ali za prestanak obavljanja volonterske aktivnosti nije potrebna navedena suglasnost i prestati se može u bilo kojem trenutku.
Osim tih uvjeta, važno je imati na umu da je zabranjeno maloljetnim volonterima/volonterkama, koji su mlađi od 15 godina života, obavljati volonterske aktivnosti u razdoblju između 20 sati i 6 sati radnim danom u kojemu ima školske obveze te između 23 sata i 6 sati vikendom ili praznicima.

Tko je korisnik ili korisnica volontiranja?

Korisnica ili korisnik volontiranja je fizička ili pravna osoba koja prima usluge volontera.

Postoji velika odgovornost organizatora volontiranja prilikom izbora i edukacije volontera, a sve u cilju zaštite korisnika volontiranja, kada je riječ o sljedećim skupinama korisnika volontiranja:

1. djeca,
2. osobe s invaliditetom,
3. osobe s teškoćama u razvoju,
4. stare i nemoćne osobe,
5. bolesne osobe ili osobe koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti.

U tom slučaju volonter mora posjedovati osobna znanja, iskustava i sposobnosti za rad s njima, pa je organizator volontiranja dužan takvu osobu i izabrati za volontera/volonterku.

Kome se može zabraniti volontiranje?

Osim osobama koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti, kod kojih se zabrana isključivo temelji na činjenici da su potpuno lišeni poslovne sposobnosti, volontiranje je zabranjeno i sljedećim osobama:

1. osobama kojima traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ili obveznog liječenja od ovisnosti ili zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja,
2. osobama pravomoćno osuđenima za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži te osobama prema kojima je izrečena prekršajno-pravna sankcija propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.

Navedena zabrana se primjenjuje samo kad se volontiranjem trebaju pružiti usluge djeci, osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama u razvoju, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti.

Pojam “organizator volontiranja”?

Organizator volontiranja je osoba koja organizira volontiranje. Dakle, organizator volontiranja može biti:

1. svaka pravna osoba registrirana sukladno Zakonu o udrugama, Zakonu o zakladama i fundacijama i Zakonu o radu;
2. vjerska zajednica;
3. javna ustanova;
4. turistička zajednica
5. neprofitna pravna osoba koja organizira volontiranje sukladno Zakonu i
6. državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno odredbama Zakona, drugim propisima i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

Što je „državna nagrada za volontiranje“?

Državna nagrada za volontiranje najviše je priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti.
Nagrada se dodjeljuje volonterima i organizatorima volontiranja kao godišnja nagrada, a o čijoj dodjeli odlučuje Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske.
Sredstva za dodjeljivanje nagrade i materijalne troškove svake se godine osiguravaju u proračunu Republike Hrvatske i vode se na računu ministarstva nadležnog za poslove međugeneracijske solidarnosti.
Pri tome valja naglasiti da se novčanom nagradom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju isplaćeni novčani iznosi dobitnicima Državne nagrade za volontiranje.




Andrea Radoš Petrlik, dipl.iur