Rad u uredima uglavnom uključuje dugotrajno sjedenje pred računalom. Česta predrasuda je kako u takvim uvjetima uglavnom ne postoje rizici po zdravlje zaposlenika, odnosno kako su oni „rezervirani“ isključivo za radne aktivnosti vezane uz teški fizički rad, industrijska postrojenja ili gradilišta. Iako se rad u uredima doima naizgled bezopasnim, postoji čitav niz bolesti i poremećaja koji se mogu razviti tijekom srednjeg ili dužeg vremenskog perioda. Iako uredski način rada nije osobito opasan za zaposlenike koji samo povremeno moraju sjediti duže vrijeme za svojim radnim stolom ili računalom, on postaje značaj izvor opasnosti za osobe koje isključivo rade tako svaki dan.

Mišićno-skeletalne ozljede, a osobito ozljede zbog ponavljajućih radnji („repetitive motion injuries“) rijetko nastaju zbog samo jednog događaja ili čimbenika. One su uglavnom rezultat niza čimbenika koji djeluju u sinergiji tijekom dužeg vremenskog perioda. Isto tako, sami zaposlenici često imaju mogućnost kontrole tih čimbenika jer oni proističu iz načina na koji se oni sami ponašaju i svakodnevno rade. Među čimbenicima koje je teže ili nemoguće kontrolirati nalaze se tjelesna građa, dob, spol, zdravstveno stanje, tip osobnosti, stavovi i životni stil. Neovisno o tome, važno je da svi zaposlenici budu svjesni tih čimbenika.

Čimbenici vezani uz uredski način rada koji predstavljaju najveći rizik od mišićno-skeletalnih ozljeda su:

1. nepromijenjena pozicija tijela, koja može biti neprirodna, neugodna i zadržava se u dužem vremenskom periodu
2. repetitivni i prisilni pokreti ruku
3. brz ritam rada
Budući da je ljudsko tijelo projektirano za pokret, ne može ostati nepokretno duže vrijeme bez posljedica. Stoga dugotrajno sjedenje za radnim stolom ili računalom može oštetiti lokomotorni sustav. Održavanje uspravne pozicije gornjeg dijela tijela zahtijeva velik mišićni napor a naziva se statičkim opterećenjem. Stalna borba protiv gravitacije i umora mišića rezultira ozljedama. Zadržavanje glave na optimalnom udaljenosti od zaslona računala i radnih dokumenata dok se ruke nalaze u poziciji pogodnoj za rad na tastaturu povećava statičko opterećenje, osobito u području vrata i ramena što rezultira smanjenim protokom krvi. Ovome još više pogoduje namještaj koji je nepodesan za svakodnevno korištenje jer se ne može podešavati po raznim parametrima ili ga jednostavno zaposlenici ne znaju podesiti vlastitim radnim potrebama i navikama.

Loš sjedeći stav pri radu s računalom u uredu može biti rezultat:

1. neprilagodljive ili neprikladne radne površine i namještaja
2. rasporeda namještaja i računala koji je neprikladan za promatranog zaposlenika
3. nedostatka znanja o tome kako prilagoditi namještaj i poziciju računala i stolice ovisno o individualnim potrebama zaposlenika s obzirom na njegovu tjelesnu građu i radne zadatke
4. loših radnih navika koje se ne korigiraju
5. neadekvatnog dizajna radnog mjesta i raspored radnih zadataka koji zahtijevaju od radnika da sjedi neprekidno duže od sat vremena
6. nedostatka adekvatnog treninga

Tipični primjer opetovanih i monotonih pokreta je korištenje računalnog miša, pri čemu se statičko opterećenje dodatno pogoršava dinamičkim opterećenjem uzrokovanim pokretanjem miša. Kada se ovi pokreti ponavljaju tisuće puta svaki sat u svakom radnom danu tijekom jedne godine, moguće je da kombinacijom čimbenika dođe do kumulativnog efekta ozljeda u području podlaktica, zglobova ruku i prstiju. Ljudi koji obavljaju ovakav i sličan repetitivni posao u istim fiksnim i statičkim pozicijama tijela još su više podložni repetitivnim ozljedama.

Prvi signali ovakvih problema su nelagoda, trnci i utrnulost ruku. Ukoliko se ovakvi signali ignoriraju, bol i kronični problemi obično slijede vrlo brzo.

Realnost mnogih današnjih ureda je i brzi radni ritam, čak i ako se on odvija samo povremeno, npr. u slučaju kašnjenja ili dovršenja velikih projekata. Neovisno o tome da li je ubrzani radni ritam posljedica povremenih radnih potreba, neravnomjerne distribucije posla ili se radi o uobičajenoj pojavi u nekom uredu, on može doprinositi razvoju ovakve vrste uredskih ozljeda. Radni ritam određuje koliko pojedine grupe mišića imaju vremena za odmor između pojedinih pokreta: čim je radni ritam brži, vrijeme za oporavak je sve kraće, što opet povećava vjerojatnost nastupa ozljeda.

Olakšavajuća okolnost je činjenica da većina zaposlenika ipak može prilagoditi radni ritam i adaptirati se na rezultirajuće stresove. Zato su najštetniji oni vanjski čimbenici nad kojima pojedini zaposlenik ima vrlo malo, ili uopće nema kontrolu, poput:

1. kratkih rokova ili čestog mijenjanja rokova u kojima je potrebno dovršiti radni zadatak
2. praćenja produktivnosti zaposlenika putem informatičkih sustava
3. pretjerane količine posla dodijeljene jednom zaposleniku

Krajnji rezultat je da je zaposleniku uskraćena mogućnost kontrole brzine posla i vremena koje mu je na raspolaganju za obavljanje posla, što rezultira osjećajem „stalne žurnosti“ i stresa. Ovo može utjecati na krutost mišića što je dodatni čimbenik koji može utjecati na razvoj repetitivnih ozljeda.

Zakonodavac u Republici Hrvatskoj je ovu problematiku regulirao Pravilnikom o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom objavljenim u Narodnim novinama, br. 69/05. Prilog tog pravilnika regulira zahtjeve koji se odnose na:

1. Računalnu opremu i prateći namještaj (ekran, tipkovnica, radni stol, stolac, oslonac za noge)
2. Radnu okolinu (razina osvjetljenja, blještanje i odsjaji svjetlosti, buka, mikroklimatski uvjeti poput temperature, vlažnosti i strujanja zraka)
3. Obvezu izrade procjene opasnosti za radna mjesta na kojima se koristi računalo
4. Osposobljavanje radnika za rad na siguran način s računalom
5. Periodičke liječničke preglede radnika kod specijaliste medicine rada
6. Organizaciju rada radnika na način da se periodički izmjenjuje rad s računalom s drugim aktivnostima, odmorom i vježbama rasterećenja
7. Programsku opremu koja se koristi na računalima

Zanimljivo je da se radnim mjestima koja su pod lupom razmatranja ovog Pravilnik smatraju ona radna mjesta na kojima se računalo koristi tijekom dana duže od ukupno 4 sata a ne odnosi se na prijenosna računala koja nisu namijenjena stalnom radu na jednom mjestu, računalne sustave u vozilima, blagajne s malim ekranom i računalne sustave koji su namijenjeni javnoj uporabi.

Poduzeća su imala vrlo dug rok, od gotovo 4 godine za uklađivanje s ovim Pravilnikom i njegove odredbe su u potpunosti obvezujuće za sva poduzeća od lipnja 2009. godine.

Popis svih nedostataka, mjera za otklanjanje nedostataka, rokova i zaduženih osoba treba biti sumiran u Planu mjera za otklanjanje nedostataka koji se obično nalazi na kraju ili u prilogu predmetne procjene opasnosti.

U Republici Hrvatskoj već postoje računalne aplikacije e-learninga koje su odobrene od strane nadležnog ministarstva a koji se nalaze kao dio komercijalne ponude poduzeća koja se profesionalno bave zaštitom na radu. Takve aplikacije mogu se iskoristiti za održavanje tečajeva i ispitivanje znanja iz područja zaštite na radu pri radu s računalom u onim poduzećima koja moraju osigurati sukladnost sa navedenim pravilnikom a rezultate takvog ispitivanja znanja uputno je sačuvati u dosjeu zaposlenika u kadrovskom odjelu ili u arhivi službe zaštite na radu poduzeća, ukoliko je ona organizacijski ustrojena.

mag. oec. Saša Aksentijević, univ.spec.oec, stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije